regresoterapija & hipnoza

Mahamudra                                    za sve Bude 21. stoljeća...

Ovdje ću prevesti tekstove različitih autora o Mahamudri, što Tibetanskih, što Indijskih. Tekstovi su stari od nekoliko stotina do dvije tisuće godina.                                           Ne namjeravam tumačiti što je to Mahamudra. To se ionako ne može riječima izraziti. Osjetite sami, čitajući ove retke što to znači za vas... 

Maitripin sažetak o Mahamudri

 

Mahamudra je spoznati da

su sve stvari zapravo vaš vlastiti um.

Vidjeti objekte kao stvarne tvorevine je iluzija.

Cijela «pojavnost» je prazna poput sna, bez stvarnog sadržaja.

 

Um je zapravo samo rijeka svjesnosti,

bez Ja-prirode, kreće se gdje želi poput vjetra.

Bez pravog identiteta, um je prazan kao nebo.

Svi pojavni fenomeni su kao prazan prostor, isti.

 

To što se naziva Mahamudra,

to nije «stvar» u koju se može pokazati prstom.

Prava priroda uma, sama po sebi,

to je Mahamudra.

 

To nije nešto što se treba usavršiti ili transformirati.

Stoga kako bi se to shvatilo, treba razumjeti

da je cijeli svijet pojavnosti Mahamudra.

To je apsolutna sveprožimajuća Dharmakaya.

 

Odmara se u svojoj pravoj prirodi, osobođena misli,

nezamisliva Dharmakaya.

To je samo po sebi  nenaporna meditacija.

Pokušati nešto postići naporom nije meditacija.

 

Vidjeti sve kao prostor, kao čarobnu iluziju,

Niti meditirajući niti ne meditirajući,

Niti zajedno, niti odvojeno,

Takva je spoznaja pravog Jogija.

 

Sve djelatnosti, vrle ili zle,

Postaju oslobođene kroz ovo znanje.

Neurotične emocije postaju istinska svjesnost,

postaju za Jogija gorivo transformacije,

kao što šuma postaje gorivo za vatru.

 

Što je onda dolaženje ili odlaženje?

Tko tada treba meditirati u samoći?

Ako ne razumiješ bit ovoga,

oslobođen si samo na površini.

 

Ali ako razumiješ, što te može uzdrmati?

Počivaj u stabilnom stanju jednine.

Pokušavati uskladiti tijelo i um neće proizvesti meditaciju.

Niti će je proizvesti različite metode i tehnike.

 

Štogod se pojavi je lišeno Ja-prirode.

Pojave nemaju stvarnu bit.

Pojave su samo-oslobođene u sferi stvarnosti.

Misao koja stvara koncepte je samo-oslobođena u sferi svjesnosti.

Nedualnost ovih – jednina promatrača i promatranog - je Dharmakaya.

 

Kao tijek velike rijeke,

štogod se pojavi je dobro,

To je beskrajno Buda stanje,

Veliko blaženstvo, koje transcendentira Samsaru.

 

Svi fenomeni su oslobođeni Ja-identiteta,

gdje je čak i koncept praznine eliminiran.

Osloboditi se koncepata, ne kvačiti se za mentalne projekcije,

to je put svih prosvijetljenih Buda.

 

Za one sretne koji će se susresti s ovim učenjem

u milenijima što slijede,

Izgovorio sam ove upute od srca,

Stoga neka sva osjetilna bića

postanu čvrsto ukorijenjena u Mahamudri.

Sanskrit: Mahamudra-sanca[ya]-mitha
Tibetanski: Phyag-rgya chen-po tshig-bsdus-pa

Saraha: Kraljevska pjesma  (Dohakosa)

 

Vjetar valja mirne vode u valove koji razbijaju,

Kralj razdjeljuje mnoge pojave iz jedinstva,

Vidi mnoga lica iz ovog jednog Streličara, Sarahe.

 

Luda iskrivljenog pogleda vidi jednu lampu kao da su dvije,

Promatrač i promatrano su jedno,

Vi nejakog, krhkog uma!

 

Mnoge lampe u kući gore,

Ali slijepi su još uvijek u mraku,

Božanska priroda je sve prožimajuća,

Ali budala ne može vidjeti što mu je pod nosom.

 

Kao što su sve rijeke jedno u oceanu,

Sve polu istine su progutane jednom istinom,

Moć sunca obasjava sve mračne kuteve.

 

Oblaci crpe vodu iz oceana kako bi pali na zemlju kao kiša,

Ne postoji rast ili padanje

Isto tako, stvarnost ostaje neizmijenjena kao čisto nebo.

 

Obilje Budinih savršenstava,

Božanska priroda jest jedna esencijalna priroda,

bića su rođena u nju i umiru u nju,

Ipak, u njoj nema postojanja ili nepostojanja.

 

Ostavljajući blaženstvo budala luta uokolo,

Nadajući se svjetovnim zadovoljstvima,

Tvoja usta su puna meda sada,

Progutaj ga dok još možeš!

 

Budale pokušavaju izbjegavati patnju,

Mudri prihvaćaju svoju bol,

Popij čašu nebeskog nektara

Dok su drugi gladni vanjskih pojava.

 

Muhe jedu trulež, ignorirajući miris sandalovine.

Čovjek za kojeg je nirvana izgubljena, nastavlja svoju zbunjenost,

Žudeći za sirovim i vulgarnim.

 

Kao što kišnica ispunjava otisak životinjskog kopita u blatu,

isparava kada zasja sunce,

Nesavršenosti savršenog uma,

rastapaju se u savršenstvu.

Morska voda se u oblacima pretvara u slatku,

Otrov strastvene reakcije

u snažnom umu oslobođenog identiteta

postaje eliksir života.

 

Neizgovorivo je oslobođeno boli,

Nemeditacija daje pravo zadovoljstvo,

Iako se bojimo rike zmaja

Kiša pada s oblaka i pomaže bržoj žetvi.

 

Priroda početka i kraja jest ovdje i sada.

I prvo ne postoji bez zadnjeg,

Racionalna budala konceptualizira nepojmljivo,

Odvaja prazninu od suosjećanja.

 

Pčela zna od rođenja

da su cvjetovi izvor nektara,

Kako bi bulada znala

da su samsara i nirvana jedno?

 

Gledajući se u ogledalo,

budala vidi nepoznat oblik.

Um koji je zaboravio istinu,

rob je vanjskim neistinitim pojavama.

 

Miris cvijeća je neopipljiv,

ipak njegova stvarnost prožima zrak,

Baš kao što krugovi mandale sadrže

neopipljivu prisutnost božanstva.

 

Mirna se voda pokretana ledenim vjetrom,

smrzava u razne oblike,

Isto kao što se emocionalni um pokretan kritičkim mislima,

pretvara u pojave koje su čvrste i opipljive.

 

Um je po prirodi nedodirljiv

blatom samsare i nirvane,

Baš kao što je dragulj izgubljen u močvari,

jednako vrijedan, iako više ne sjaji.

 

Kako se mentalna nečistoća povećava, čista svjesnost se smanjuje,

Kako se mentani nečistoća povećava, patnja se umnaža,

kao što klice izranjaju iz sjemena i listovi iz grana.

 

Jedinstvo se u umu razdvaja u mnoštvo,

Svjetlo se umanjuje i mi lutamo u nižim razinama postojanja.

Tko više zaslužuje žaljenje nego onaj

koji ulazi u vatru s otvorenim očima?

 

Opsjednut užitkom seksuanog zagrljaja

budala misli da zna konačnu istinu,

On je kao netko tko stoji na vratima

i zavodeći samo priča o seksu.

 

Vjetar ulazi u Kuću Praznine,

uzbudljive iluzije emocionalnog užitka,

pale iz svemirskih prostranstava ubadaju,

i izmučeni jogi pada u nesvijest.

 

Kao brahmin koji nudi rižu i maslac

kao žrtvu plamenu,

Onaj koji misli da su materjalne stvari nebeska ambrozija

zaluđuje sam sebe da je san konačna stvarnost.

 

Paleći vatru u Brahminu hramu

Prebirući žice instrumenta u uzaludnom zanosu,

zbunjeni, vjeruju da je zadovoljstvo koje veže duhovno oslobođenje,

tašta budala sebe naziva jogijem.

 

Učenje ove vrline nije važno za  beskrajnu svjesnost,

on krivo zamjenjuje bravu za ključ.

Ne razumijevajući pravu prirodu dragulja

budala misli da je zeleno staklo smaragd.

 

Njegov um zamjenjuje mjed za zlato,

trenutni vrhunac iskustva za prosvjetljenje.

Prianja za radost izmišljenih snova

on naziva svoje kratko uzbuđenje Vječnim Blaženstvom.

 

Sa točnim razumijevanjem simbola «evam»,

kreira četiri pečata kroz analizu trenutka,

on označava vrhunac svog iskustva Božanskom Prirodom,

on pogrešno prianja za odraz u ogledalu.

 

Kao zbunjeni jelen koji skače u svoj odraz u jezeru,

zbunjene budale u svom neznanju prianjaju za vanjske pojave,

i sa svojom neutaženom žeđi, vezane i zarobljene

oni idealiziraju svoj zatvor, praveći se sretni.

 

Realnost je oslobođena intelektualnih konstrukcija,

I  u konačnici pravi um, aktivan ili neaktivan jest ne-um,

To je najviše, najviše od najvišeg, apsolutno,

Prijatelji, shvatite ove svete visine.

 

U umu uronjenom u blaženstvo, oslobođenom pojmova,

strast je besprijekorno čista,

kao što je lotos ukorijenjen u mulju na dnu jezera,

ova je suptilna realnost nedodirnuta zagađenjem postojanja.

 

Ukorijeni se u viziji svih stvari kao da su san,

i postići ćeš transcedenciju, trenutnu spoznaju i jednoviđenje.

Snažan um zarobljava demone mraka,

ponad misli tvoja prava spontana priroda je ostvarena.

 

Pojave nikad ne prestaju biti njihov prvobitni uzrok,

Pojava i oblik nikad nemaju pravu prirodu koju bi se moglo uhvatiti.

To je kontinuum jedinstvene meditacije,

u neaktivnom, neuprljanom, meditativnom umu koji je ne-um.

 

Stoga Ja je intelekt, um i umne pojave,

U svijetu koji prividno izgleda kao tuđa predstava,

u beskrajnim raznolikostima promatranog-promatrača,

u želji, u ljutnji, u mentalnom smeću – i bodhicitti.

 

Sada je lampa upaljena u duhovnom mraku

Iscjeljuje rane nanesene intelektom,

kako bi sve mentalne nečistoće bile uklonjene.

Dok postoji Božanska Priroda, u kojoj nema koncepata.

 

Koncepti jedinstva i mnoštva ne donose integraciju.

Samo kroz svjesnost osjetilna bića dolaze do slobode.

Spoznaja svjesnosti jest moćna meditacija.

Počiva u mirnom, stišanom umu.

 

Kad se dosegne radošću natopljena zemlja,

moći viđenja se proširuju,

tu je smijeh i radost,

čak i kad se trči za objektima, ne postoji odvojenost.

 

Iz radosti, pupoljci čistog zadovoljstva niču,

rascvjetavajući se u cvjetove vrhunskog zadovoljstva,

sve dok je protok održavan,

neizustivo blaženstvo će sigurno sazrijeti.

 

Tko, što i gdje su ništa,

ipak pojave se čine važnima.

Bilo da je ljubav, vezanost ili nevezanost,

Bit svih pojava je praznina.

 

Kao svinje mi se valjamo u senzualnom zadovoljstvu,

ali što može uprljati naš biserno čisti um?

Ništa ga ne može uprljati,

i ničime nikad ne možemo biti vezani.

 

Tibetanski:Doha mdzod spyod pa'i glu

Sanskrt: Dohakosa nama caryagiti

 

 

 

Prijavi se za Newsletter!

Facebook